“GDE IMA ZA JEDNO IMA I ZA DRUGO!” Baka Reginine reči ohrabrile Viktoriju – odustala od čišćenja: “GREH JE”

 “GDE IMA ZA JEDNO IMA I ZA DRUGO!” Baka Reginine reči ohrabrile Viktoriju – odustala od čišćenja: “GREH JE”
  • Ti si meni sada rekao svoj stav, volela bih da čujemo Viktoriju
  • Smatram da smo mi niko i ništa, da bi odlučivali o nečijem životu. Slažem se da meni dete ne treba, imam jedno kod kuće koje sam zapostavila. Možda ja grešim, ali to je za mene veliki greh… Verovatno bih se namučila i u trudnoći i kasnije, jer nije dete samo do 18.te godine, već ceo život. Ja sam izuzetno osetljiva, ne volim mnogo ni da pričam o tome… Nije podobna situacija, niti mi imamo perspektivu… Ta situacija ostavlja posledice, ja već imam dete iz prvog braka, a dovoljno sve ostavlja posledice. Mi bi imali mnogo problema – govorila je Viki.
  • Imali bi ozbiljne lomove – dodao je Marko.
  • Moji baba i deda, ne odlučuju konkretno, ali bih volela da znam njihovo mišljenje. Možda bi mi žena rekla, ‘gde ćeš sa ovom budalom’, a možda bi rekla i da gde ima za jedno biće i za drugo, ne znam… Žao mi je – nastavila je.
  • Voleo bih da dodam, upotpunim. Mi jesmo niko i ništa kako ona kaže da odlučujemo… Ali treba imati smisao… Uvek ima alternativa i opcija, mislim da treba dobro da razmisli i proračuna. Ona jeste mlada, ima jedno dete, želi da čuje svoje, kao što i ja želim svoje… Ali na kraju krajeva, baka i deka mogu da uskoče i pomognu, ali to nije smisao. Detetu trebaju roditelji… Svala socijalna ustanova će reći da ne može to tek tako – govorio je Marko.
  • Dete je napravljeno iz neke strasti ili ljubavi, nije bilo silovanja ili neke loše situacije… Ipak je došlo iz neke emocije… Mene linč naroda ne zanima, jer da me zanima ne bih pravila budalu od sebe 9 meseci… Mnogo je drugačije kada si ovde i kada si namerno… Nismo se upoznali na pravi način… Ja ništa nisam lagala ali nikad ne znaš zašto sam nešto rekla ili nisam… Možda ja ako odem kod lekara, oni kažu da nešto nije u redu, a onda je rešenje jasno… Ako mora – mora, ali ako ne, ko sam da oduzimam život… Dete niikada neće ostati gladno – pričala je Viktorija.
  • Hoću da kažem… Mi smo u mnogo navrawta pričali o tome… Svesno nisam hteo, malo nam je promaklo, nismo se pazili… Oslonio sam se na njene reči, rekla je da ne može, ali da i ako se desi, da će sve biti drugačije… Ona sada kada govori, ispada da sve vuče ka tome, a pre nekog vremena, bilo je sve protiv… Ovo sada budi takav bes u meni, da mi dođe da počupam kosu sebi sa glave a i njoj… Kad neko nije kako treba, to tako izgleda… – nastavio je Marko.
  • Mnogo gledate ka budućnosti, jeste, ušli ste ovde, gleda vas narod… Ali, odluka je vaša, treba da se skoncentrišete na ovo i sada. Zajedno ste bili, bez obzira na neke iritacije i probleme. Skoncentrišite se na vaš odnos sada, na vaše razgovore i komunikaciju… Moram reći, bilo kakav vid nasilja ne podržavam i ne razumem… Neke stvari mjora da se znaju, nasilje – nikako. Nasilje jeste i psihičko, kada se vređate i govorite jedno drugom loše reči. Vaša odluka je samo nma vama, imate prava na svoje mjišljenje i na svoju odluku. Morate da pokažete bar mrvu poštovanja… Svako mišljenje unapred, ože da vam izazove sumnju, brigu i tugu, a to vas ometa u razmijšljanju i odluci.